SPRJEČAVANJE NESREĆE

Ako osjetite znakove umora i iscrpljenosti odmorite se, ako se osjećate iscrpljeno i poslije dužeg odmora radije odustanite od svog cilja, vratite se po mogućnosti sa pratnjom.
Nosite uvijek propisanu i preporučenu opremu.
Već kod planiranja i pripreme planinarskog uspona pokušajte predvidjeti moguće opasnosti.
Uvijek se raspitajte kod lokalnog stanovništva  (ako je to moguće) ili kod planinara koji su već bili na području gdje planirate ići o specifičnostima područja.
U planine ne idite nikada sami. Prilikom planiranja vaše ture važan faktor je izbor partnera za planinarenje.
Odluku „unatoč tome“ , „ma nema veze“ vrlo su opasne, a ponekad i presudne. Ako vam prijeti opasnost sklonite se na vrijeme, čuvajte svoju snagu, NE SRLJAJTE GLAVOM BEZ OBZIRA!

[hr]

PRVA POMOĆ U SLUČAJU NESREĆE

Dužnost je svakog planinara  da ozlijeđenom ili bolesnom pruži pomoć na licu mjesta, prije dolaska liječnika, u skladu sa svojim znanjem, iskustvom i mogućnostima.  Bit prve pomoći je ozlijeđenom sačuvati život i spriječiti pogoršanje stanja, držeći se određenih pravila ovisno o karakteru ozljede. Pružanje pomoći ne smije se odgađati već se treba snaći s onim što imamo, ujedno svladati strah, ostati priseban, pomoć pružiti brzo, ali ne brzopleto. Ne zaboraviti unesrećenog zaštiti od hladnoće kako mu se tijelo zbog mirovanja ne bi pothladilo.
Najčešće nesreće u planinama su:
* nesvjestica
* šok
* prijelom kosti i uganuće
* krvarenje/rane
* visinska bolest
* sunčanica
* sunčano sljepilo
Ako je unesrećeni pri svijesti treba mu dati zaslađene vode, alkohol se NE smije davati premda prividno grije, alkohol širi krvne žile i uzrokuje brže hlađenje tijela. Kad je nekom već loše ne treba ga omamljivati, jer će mu tada, logično, biti još lošije.
Nesvjestica – u slučaju nesvjestice unesrećenog moramo poleći na bok, kako se ne bi ugušio vlastitom slinom, jezikom i ugrušanom krvlju, ne smije mu se davati nikakav napitak, jer je refleks gutanja isključen.
Šok – simptomi šoka su: bljedilo, brz puls, površno disanje, uznemirenost ,nesvjestica. Bez oklijevanja mu treba glavu poleći na nisko uzglavlje, a ruke i noge podići gore, a ako je bez svijesti ili povraća poleći ćemo ga na trbuh glavom okrenutom naniže i u stranu.
Prijelom kosti i uganuće – prelomljenu kost treba imobilizirati, kao sredstvo za imobilizaciju može nam poslužiti kišobran, cepin, hodački ili skijaški štap, komad grane…
kod uganuća ili iščašenja također treba napraviti imobilizaciju.
Krvarenje – prije svega treba ga zaustaviti, ako krv brizga u mlazu treba pritisnuti iznad rane i sačekati da krv stane. Na ranu treba staviti dovoljno sterilne gaze i previti je, a ozlijeđenom dati zaslađene tekućine. Rane nikako ne ispirati, niti dirati prstima,
Visinska bolest – javlja se u visokim planinama zbog smanjene količine kisika i manjeg tlaka zraka. Prepoznati se može po: glavobolji, slabosti, vrtoglavici i halucinacijama. Odmah treba odustati od daljnjeg penjanja i pojesti nešto što će nam vratiti energiju i vratiti se na visinu gdje nema simptoma visinske bolesti. Osjetljivost na visine smanjuje se postupnom aklimatizacijom
Sunčanica – prepoznati ćemo je po glavobolji i vrtoglavici nakon dugog hodanja po vrućini, oboljelog ćemo polegnuti u sjenu i staviti mu na glavu hladne obloge, preventivno treba izbjegavati uspone od 12-14 sati.
Sunčano sljepilo – to je posljedica prevelike količine svjetlosti koje ulaze u oko. Oči treba štititi sunčanim naočalama koje imaju UV-zaštitu, jer druge tamne naočale šire zjenice onda kad bi trebale biti skupljene. Ukoliko se sljepilo pojavi treba izbjegavati svaki izlazak na svjetlo i na oči staviti hladne obloge. Sunčano sljepilo se može dobiti i zimi jer nema veze sa sunčevom toplinom.

SAVJET: Prilikom pružanja pomoći u planini NIKADA NE ZABORAVITE NA VLASTITU SIGURNOST!

[hr]

Obavijest o nesreći u planini ili drugom teško pristupačnom terenu gdje je potrebna pomoć Gorske službe spašavanja može se predati:

  • Preko Jedinstvenog operativno-komunikacijskog centra tel.: 112
  • Preko pozivnih telefona stanica Gorske službe spašavanja
  • Na obavještajnim točkama HGSS-a; to su obično opskrbljeni planinarski domovi vidno označeni natpisom i znakom HGSS-a
  • Putem policije, tel.: 192
  • Preko stanica hitne medicinske pomoci tel.: 194
  • Bilo kojem pripadniku Gorske službe spašavanja